RAZGOVOR: Predsjednik Savjeta Igmanske inicijative za Srbiju i direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada Aleksandar Popov
Očekivao sam mnogo više od Bajdenove administracije – da će stvoriti čvrsto partnerstvo sa EU za Zapadni Balkan. Nažalost, nemaju strategiju za ovaj dio Evrope i to je ono što mene brine, jer je cijeli region destabilizovan: Crna Gora nema vlade, nestabilna je izvršna vlast u Sjevernoj Makedoniji, imate stabilokratije u Tirani i Begradu, koje podržava međunarodna zajednica zarad mira u kući, imate BiH sa kojom ne znate šta ćete i neriješen problem Kosova.
Autorka:Marija Jovićević
Objavljeno: 21.02.2022. 07:02
Komentari2
NajnovijeNajčitanije
Rakočević: Todorović za godinu ostavio dug od 3 miliona eura, ne daj…
22.02.2022. 14:15
Radulović i Barboza: Crna Gora i Brazil dijele puno zajedničkih…
22.02.2022. 14:14
Demokrate: Koalicija DPS – URA u petak će predložiti kandidata…
22.02.2022. 13:43
Počeo sastanak parlamentarne većine, nakon toga se očekuje Kolegijum
22.02.2022. 13:00
,,Otvoreni Balkan“ nije pokrenut na zdravim osnovama i ta teza da će ekonomija moći da ispegla loše političke odnose u regionu nije tačna. Privrednici su uvijek sarađivali, čak i za vrijeme rata. Puno je otvorenih političkih pitanja među državama da bi ova inicijativa profunkcionisala. Nije mi jasno zašto SAD forsiraju ,,Otvoreni Balkan“, a postoji Berlinski proces i imamo promovisano zajedničko regionalno tržište. Mislim da je to bolja formula jer su po njoj svi ravnopravni, nema onih koji su osnivači i kroz tu inicijativu je trebalo dovršiti proces pomirenja – kaže u razgovoru za Pobjedu predsjednik Savjeta Igmanske inicijative za Srbiju i direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada Aleksandar Popov.
Ističe da bi EU napravila najbolju stvar da primi Crnu Goru i tako stabilizuje Balkan.
Kako vidite situaciju u Crnoj Gori, idemo li ka stabilnosti ili još većoj nestabilnosti kroz koncept manjinske vlade?
Kada pratim situaciju iz Srbije i čitam našu štampu drugačiji je pogled i vidi se da su srpski zvaničnici spustili ton. A potpuno je drugačije kada čovjek dođe ovdje pa razgovara sa Branislavom Radulovićem i Momom Radulovićem. U svakom slučaju, situacija djeluje veoma haotično i za mene je rasplet vrlo neizvjestan. Stanje u Crnoj Gori je bilo toliko konfuzno nakon litija da ni najbolji poznavalac prlika nije mogao da predvidi šta će se desiti. Ja nijesam mogao da predvidim da će tako brzo i na taj način da padne Krivokapićeva vlada. Očekivao sam da će je srušiti desno krilo u okviru vladajuće koalicije – DF, a srušio ga je Abazović koji je i sam bio dio te vlade. Tu je takođe bilo mnogo paradoksa jer znamo da je ta vlada formirana pod Ostrogom, znamo kako je Krivokapić postao nosilac liste DF-a, ali je i dalje mnogo zbunjujućih detalja. Odlazeći premijer jeste bio Amfilohijev čovjek, ali se čvrsto držao dogovora koji je predviđao memorandum koji je potpisao sa koalicionim partnerima. Nije vodio politiku prema Srbiji koju je Vučić očekivao – nije poništio odluku o priznanju Kosova, nije vratio ambasadora Božovića, za vrijeme njegove vlade je donijeta Deklaracija o Srebrenici i sklonio je ministra koji je negirao genocid. A sada akteri manjinske vlade podržavaju ,,Otvoreni Balkan“ o kojem se Krivokapić nije izjasnio, a znamo da je Đukanović bio oštro protiv. Kažem vam zato da je jako teško predviđati situaciju. Sad manjinska vlada ima podršku DPS-a, iako DPS neće biti u izvršnoj vlasti, ovi ostali iz vladajuće koalicije protestuju i najavljuju proteste… jako je teško razumjeti ove kombinatorike. Ali ja navijam da Crna Gora dobije vladu i da se situacija stabilizuje. Najvažnije je da pokušaju da se prevaziđu podjele koje su jako potencirane za vrijeme i poslije litija, da se očuva stabilnost i da se ljudi vrate normalnom životu. Tu je jedan od važnih faktora DPS i pitanje je u kojoj mjeri će partija uspjeti da se reformiše. Ne zaboravimo da je ipak to partija koja je dosljedno čuvala koncept građanskog društva i njegovala tradicionalni antifašizam. To je nešto dragocjeno, što mora biti konstantna i nikada ne bi trebalo dozvoliti da stvari idu predaleko. Što se tiče odnosa dvije države, Podgorica i Beograd trebaju da sjednu za sto da se dogovaraju, a ne da se prepucavaju preko medija i zato mi je žao što nije održana sjednica dvije vlade koja je planirana poslije posjete Krivokapića Beogradu.
Kako da se razgovara sa Vučićem? Brutalno se miješa u unutrašnja pitanja Podgorice i svojim postupcima direktno dovodi u pitanje nezavisnost države. Kako razgovarate sa nekim ko od vas očekuje poslušnost i prilagođavanje srpskim interesima?
To je dobro pitanje. Još od Vojislava Koštunice Crna Gora nije tretirana kao nezavisna država, tada 2006. ostala je zapamćena njegova nervozna reakcija – kada je rekao da je to kvazidržava. Mislim da je u vrijeme Demokrata bilo miješanja u unutrašnje stvari, recimo kada je ovdje bio popis 2011. u Srbiji je vođena kampanja da se što više crnogorskih državljana izjasne kao Srbi. Strategija za dijasporu 2012. je predviđala da Srbi budu konstitutivni narod u Crnoj Gori, pa je to izbrisano na službeni zahtjev Crne Gore. O litijama neću da govorim jer su organizovane uz pomoć Srpske pravoslavne crkve i Beograda. Znači, ako postoji taj koncept „srpskog sveta“ onda je normalno da to izaziva zabrinutost susjeda kod kojih postoji veća srpska populacija. Kada tome dodate srpske tabloide i tu atmsferu tenzija koju stvaraju, ima velikih razloga za brigu.
Kako neko ko zagovara „srpski svet“ može da inicira ,,Otvoreni Balkan“? I kako ima podršku američke administracije – specijalni izaslanik za Balkan Gabrijel Eskobar je baš ovu inicijativu pomenuo kao jedan od tri stuba strategije za Balkan? Kako sve to objašnjavate?
,,Otvoreni Balkan“ nije pokrenut na zdravim osnovama i ta teza da će ekonomija moći da ispegla loše političke odnose u regionu nije tačna. Privrednici su uvijek sarađivali, čak i za vrijeme rata. Puno je otvorenih političkih pitanja među državama da bi ova inicijativa profunkcionisala. Nije mi jasno zašto SAD forsiraju ,,Otvoreni Balkan“, a postoji Berlinski proces i imamo promovisano zajedničko regionalno tržište. Mislim da je to bolja formula jer su po njoj svi jednaki, nema onih koji su osnivači i svi su ravnopravni i kroz tu inicijativu je trebalo dovršiti proces pomirenja i uspostavljenja povjerenja. Čak je Berlinski proces uključivao i civilno društvo – dok su zvaničnici imali samite mi smo imali sastanke. I onda su naši stavovi iznošeni pred učesnike samita. To je bila takođe jedna bitna komponenta tog procesa. Ne vidim da ,,Otvoreni Balkan“ nudi nešto bolje i nije mi jasno zašto se uz Berlinski proces pominju neke nove inicijative.
Pa onda je pravo pitanje i za EU i za SAD kako neko ko ne priznaje granice Kosova, narušava nezavisnost Crne Gore i podržava težnje jednog entiteta u BiH za otcjepljenje, može da bude promoter regionalne saradnje?
EU ima velikih problema, cijela Višegradska grupa je odmetnuta, mislim da taj savez ima konstruktivnu grešku. Ako se sve rješava konsenzusom i ako je dovoljan samo jedan glas neke članice da blokira donošenje odluka, teško je tako funkcionisati. Sjetite se samo da je bugarski ministar zbog dnevnopolitičkih interesa blokirao napredak Sjeverne Makedonije. Dok je bila aktivna Angela Merkel, to je držala na okupu, međutim vidimo da Makron igra tu ulogu i želi da konsoliduje EU, ali nema odgovor na pitanje kako. Što se Balkana tiče, EU bi napravila najbolju stvar da primi Crnu Goru i dodatno stabilizuje region. Ipak je Crna Gora najviše odmakla u ovom procesu i zato je bitno da što prije dobije vladu.
Veliko je pitanje šta će se dešavati sa EU jer jednostavno ne postoji ideja kako rješavati probleme na Balkanu. To što je Gabrijel Eskobar pomenuo tri stuba EU, NATO i regionalnu saradnju to nije strategija, to sve već postoji. Takođe, bio sam vrlo iznenađen Eskobarovim svjedočenjem pred Senatom jer je, recimo, priča o BiH imala puno rupa, kao da ne percipiraju situaciju u regionu. Mnogo stvari koje su tamo rečene jednostavno su netačne, pogotovo oko stanja u Bosni. Poslije čevrt vijeka od potpisivanja Dejtonskog sporazuma, tamo je stanje kao da je juče stao rat. Dodik i dalje pomjera crvene linije, i to američko prijećenje sankcijama nema više efekta.
Ponekad mi se čini kao da ne razumiju ili ih je baš briga šta se dešava u regionu. Očekivao sam mnogo više od administracije Bajdena – da će stvoriti čvrsto partnerstvo sa EU za Zapadni Balkan, međutim ni toga nema. I tu nema jedinstvenog stava – Vašington sve radi otvorenim kritikama i zavrtanjem ruke, a Brisel sve radi uvijeno, pa su pregovori Prištine i Beograda pretvoreni u čajanku. Bilo bi bolje da su ti nastupi sinhronizovani i da imaju neku strategiju, ovako mi se čini da se ništa ne dešava. I to je ono što mene brine jer je cijeli region destabilizovan: Crna Gora nema vlade, nestabilna je izvršna vlast u Sjevernoj Makedoniji, imate stabilokratije u Tirani i Begradu, koje podržava međunarodna zajednica zarad mira u kući, imate BiH sa kojom ne znate šta ćete i neriješen problem Kosova.
Kakva su Vam predviđanja za izbore u Srbiji?
Opozicija se donekle konsolidovala i dalje je u više kolona, ali su izbacili dva kandidata koja su respektabilna – Zdravka Ponoša i Vladetu Jankovića. Ne može, svakako, Ponoš pobijediti Vučića pored državne mašinerije koju ima, ali ako ga natjera u drugi krug to bi nešto značilo. Sad je ključno da opozicija dobije Beograd, ali ne znam koliko je realno jer vlast ima mehanizme da to spriječi. Parlamentarne izbore opozicija ne može dobiti, ali možda može osvojiti trećinu mandata i da se čuje njen glas. Ali Beograd je ključan jer je svaki autokrata padao na velikim gradovima. Miloševićev pad je počeo kada je izgubio Beograd, Novi Sad, Niš. Erdoganu je teško pao pad Istanbula i Ankare, a za Orbana je gubitak Budimpešte bio veliki udarac. Ako se dobije Beograd, razbiće se iluzija da je Vučić nepobjediv.
Saradnja Igmanske inicijative i Evropskog pokreta
U okviru aktivnosti Igmanske inicijative na realizaciji projekta „Regionalni barometar – mjerenje indeksa regionalne saradnje“, koji se sprovodi u četiri države regiona (Hrvatska, BiH, Srbija i Crna Gora), u petak je u Podgorici održan sastanak predstavnika Inicijative i Evropskog pokreta u Crnoj Gori. Kako je saopšteno iz Inicijative za regionalnu saradnju, predsjednik Savjeta Igmanske inicijative za Srbiju i direktor Centra za regionalizam iz Novog Sada Aleksandar Popov informisao je kopredsjednika Inicijative za Crnu Goru Branislava Radulovića i člana Savjeta Inicijative za regionalnu saradnju Igora Lukšića o do sada objavljenim izvještajima i metodologiji koja je korišćena za mjerenje indeksa saradnje za države regiona u oblastima politike (skupštinska saradnja i ministarstva inostranih poslova), društva (univerziteti i akademije) i privrede (privredne komore i asocijacije).
– Ekspertski tim na projektu činili su Senada Selo Šabić, Institut za razvoj i međunarodne odnose iz Zagreba (Hrvatska), Nerzuk Ćurak, profesor na Fakultetu političkih nauka u Sarajevu (BiH) i Milan Antonijević, kopredsjednik Igmanske inicijative za Srbiju. Na sastanku je posebno razmotrena mogućnost saradnje sa Evropskim pokretom u Crnoj Gori kojom prilikom je predsjednik EP Momčilo Radulović predočio zainteresovanost da se projekat „Regionalni barometar – mjerenje indeksa regionalne saradnje“, kroz intenziviranu saradnju dvije asocijacije, dodatno unaprijedi i nastavi i u narednim ciklusima – navodi se u saopštenju.
VIŠE NA WEBU